Amorevera | Zašto smo osnovani?
31
page-template-default,page,page-id-31,page-child,parent-pageid-2,ajax_updown_fade,page_not_loaded,,qode-content-sidebar-responsive,transparent_content,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.0,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12,vc_responsive
 

Zašto smo osnovani?

 
na izložbi u pučkom učilištu
 
Dvadeset godišnje zaostajanje osoba s poteškoćama za naprednim svijetom, unatoč pozamašnim izdvajanjima sa više strana, više nego dovoljan je razlog za priključenje drugačijem pristupu prema pomenutoj populaciji!
 
Kroz desetljetna vođenja djece po raznim ustanovama uvidjeli smo da im se uglavnom uzima a zapravo malo daje. Sa 12.000,00 kuna, koliko zajednica mjesečno izdvaja za jednog korisnika, proizvesti toliko niske standarde obrazovanja, rehabilitacije, integracije i boravka, dok istovremeno na parkingu ispred Centara slijediti korak sa naprednim svijetom, jednostavno nije pristojno više tolerirati.
 
Stereotipne primjere loše prakse u dobrom dijelu institucija, jednostavno ne žele mijenjati. Drskost ponekad seže do te mjere da se događaju, istina rijetki ali nažalost institucionalno organizirani i učinjeni gotovo stravični potezi.
 
Svijesni smo velikog otpora  20, 30, 40 godišnjih navika na štetu ove populacije. Sofisticiraniji način retrogradnih kretanja zadnjih godina djelom se očituje i kroz izvjestan broj “programa” gdje se biznis provodi izvlačenjem sredstava iz fondova, Ministarstava…ali i europskih koji se kontroliraju u Hrvatskoj a ogleda se ponovno u stagniranju i evidentno sve većem zaostajanju za naprednim svijetom u ovom segmentu djelovanja.

“Biznis” pojedinih djelatnika Centara za socijalnu skrb, zloupotrebljavajući izvor pristupu informacija preuzimaju fiktivna skrbništva nad “pogodnim materijalom” te ih po hitnom postupku šupiraju u ubožnice a novac od prodaja nekretnina štičenika stavljaju u vlastiti džep. Često puta u dogovoru s rodbinom vrlo olako oduzimanje poslovne sposobnosti radi ostvarivanja materijalne dobiti sakriveno je se iza zakona.
 
poziv u pomoć
 
Pretužno je i više nedopustivo da pored silnih milijuna potrošenih na razne programe oko osoba s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama (ali i oni bez) sa navršenih 20, 30 godina života, nakon gubitka roditeljske skrbi završavaju u staračkim domovima i ubožnicama jer ne postoji adekvatan smještaj za dostojanstven život mladih osoba s invaliditetom.
 
Kako statistički jedan vrlo mali dio svih osoba s intelektualnim teškoćama spada pod tešku mentalnu retardaciju, dok svi ostali dijele njihovu tešku sudbinu. Olako oduzimanje (ne stjecanje) poslovne sposobnosti ove ljude posebno teško pogađa jer im je tim činom oduzet zapravo njihov život i njihovo ljudsko dostojanstvo.
 
Previše lijekova a premalo pretraga i sustavnog praćenja. Ne postojanje za osobe s intelektualnim teškoćama specijaliziranog osoblja u bolnicama te se nakon manjeg ili većeg truda proglašava nesuradnja i ta populacija često ostaje bez adekvatne zdravstvene zaštite ili pije velike količine lijekova, uglavnom prepisane napamet. Stoga su nevoljko hospitaliziranje ili čak odbijanje liječenja česta pojava…
 
Psihofarmaci stare generacije s teškim nuspojavama polako izlaze iz upotrebe. Nove generacije antipsihotika (Risset…) u farmakološkim uputama o upotrebi sadrže jednu iskrenu i činjeničnu rečenicu koja glasi: NUSPOJAVE: U mnogim slučajevima teško je razlikovati nuspojave od simptoma postojeće bolesti.

Ta tužna i potpuno zbunjujuća rečenica govori u kojim se teškim situacijama vrlo često nalaze ti ljudi i njihovi roditelji bez konstantnog sustavnog praćenja i podrške, prepušteni zapravo sami sebi.
 

 

Svjesni smo da se nećemo svima svidjeti, no nije nam to niti cilj!

 
Obraćamo Vam se kao roditelji osoba s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama i molimo Vas za podršku i naravno kritiku! Želimo da iz ovog nukleusa svi skupa stvorimo prepoznatljiv, hvale vrijedan društveni proizvod. Proizvod  koji će ove ljude sa margina društva i deklarativnih prava povesti prema istinskoj europskoj integraciji u skandinavski odnos pristupa prema invalidnim osobama.

 

 

Apeliramo posebno na roditelje!

 
Koliko smo našom inferiornošću i konformizmom pripomogli tužnom položaju naše djece, danas nezamislivim u razvijenom svijetu? Ne gajite iluzije da će se stvari promijeniti same od sebe! Sami odlučujete o budućnosti Vašeg djeteta!
 
Uključite se, da umjesto pasivnih promatrača postanete aktivni sudionici u donošenju odluka vezanih za Vaše probleme i potrebe vaše lokalne zajednice pa i šire!
 
Predsjednik Udruge, Goran Karas.