Amorevera | Dokle šutjeti, koga štititi?
23708
page-template-default,page,page-id-23708,ajax_updown_fade,page_not_loaded,,qode-content-sidebar-responsive,transparent_content,qode-child-theme-ver-1.0.0,qode-theme-ver-10.0,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12,vc_responsive
 

Dokle šutjeti, koga štititi?

Koliko god otimačina, omalovažavanje i bili umotani u celofan oni imaju isti predznak, bez obzira da li od zadnjeg lopova ili uglađenih persona ili autoriteta dolazili.
 

nar.crta
 
Osobe s intelektualnim i komunikacijskim teškoćama ne samo da su žrtve odmicanja i segregacije od cijele društvene zajednice, već se tu stječe nekakvo pravo na posjedovanje tih ljudi i svega onog oko njih.
Ne pamtimo da je itko ozbiljnije odgovarao za svoje nečasne ili čak kriminalne postupke. A bilo ih je i te koliko i danas ih ima i oni su “normalni”, od njih svi okreću glave!
Dapače na upozorenja o kršenju temeljnih ljudskih prava u MSPM, vinovnici nečasnih djela nailaze na otvorenu zaštitu!
Dakle, osobama s intelektualnim teškoćama može se gotovo sve ispred njih uzimati a na kapaljku davati i iz državnog proračuna i od projekata i od pristiglih donacija.
Ionako je sve kvalitetnije, od doniranih predmeta, preko kvalitetnijeg mesa na tanjuru, do pustih studijskih putovanja, plaća i honorara raspoređeno po kategorijama gdje svatko u svome hijerarhijskom redu grabi – njima što ostane.
 
Da ne otvaramo na široko posebnu temu umiranja ovih ljudi kao posljedicu zanemarivanja pa i više. Podsjećamo da nitko ali baš nitko nikada ne istražuje uzroke smrti u najmanju ruku pod čudnim okolnostima.

Tu je dozvoljeno sve!
I zlostavljanje i zanemarivanje i pretrpavanje antipsihoticima i medicinski pokusi i otimačina imovine i niz drugih zlodjela.
Dakle u nivou i kvaliteti skrbi tih osoba u institucijama jedina svjetla točka je početak deinstitucionalizacije!
Ovo je samo par “štikleca” unutar žice, unutar institucije! Pa, zar to nije dovoljan razlog za odgovornu roditeljsku akciju?
 
A kako je van žice?

Podrška obitelji osobe s intelektualnim i drugim teškoćama praktički ne postoji! Iste su prepuštene same sebi i snalaze se kako znaju i umiju.
Na drugoj u novije vrijeme povisokoj stepenici centara socijalne skrbi sjede zabetonirani birokrate koji nemaju odveć doticaja s terenom! Zaokupljenost sobom i ogromna distanca prema korisnicima vidljiva je na svakom koraku.
 
Novim ustrojem kada vaša malenkost ulazi u tu novouređenu zgradu (Bože, oni inox rukohvati a vidjeli smo ih i na upravnoj zgradi “Stančića”, toliko bliješte ma ne svojom skupoćom, već kao sinonim razlike između onih koji nešto tuđe dijele i korisnika s dna društvenog staleža, koji primaju), na ulazu vas prvo legitimira više ili manje odgojen portir. Nakon toga upućuje vas u kancelariju gdje se procjenjuje da li ste vi zaista ozbiljan kandidat za primitak na razgovor kod djelatnika višeg ranga ili se samo šalite. Ako djelatnica procijeni da jeste, tada vas naručuje i dobivate termin kao u bolnici. Dakle, “Liječnik opće prakse i specijalistički pregled – sve u jednom”
I kada konačno dođete na “operaciju”, simptomatično je da ćete sva prava koja vaše dijete može ostvariti kroz socijalne naknade prije saznati u frizeraju, trgovini, ambulanti… jer se informacije uglavnom dijele prema slici.
 
A kod izvanrednih situacija, recimo kada kao roditelj djeteta s teškoćama završite u bolnici, oni nemaju urgentnih rješenja, već se rodbina daje u potragu za smještajem djeteta u starački dom ako ga uopće žele primiti. Dakle kaos!
Kad dijete konačno rodbina smjesti onda čekate, čekate, čekate da vam nađu adekvatniji smještaj a što me ovih dana neodoljivo podsjeća na pregled reumatologa na koji sam se neki dan naručio i dobio termin u veljači 2018. Dakle, za socijalu i zdravstvo cijeli radni vijek izdvajate a kada trebate zaista pomoć, onda vam zalupe vrata.
Na “susretljivost” CZSS naišli smo i kada smo kao Udruga u dobroj namjeri željeli saznati adrese ili obići osobe s intelektualnim teškoćama s djelatnicima centra i porazgovarati s njima te im predložiti dolazak na aktivnosti u našu Udrugu. Po paragrafu tom i tom, odbijeni smo jer se ne smije kršiti zakon zaštite osobnih podataka. Kolika je vjerodostojnost u provođenju zakona…, nedugo nakon toga imali smo prilike se uvjeriti pri davanju adresa nekim drugim humanitarnim skupinama i obilascima korisnika – naravno, opet prema slici!
Da, “zahvaljujemo” CZSS Dugo Selo na upućenoj čestitki povodom odabira projekta naše Udruge među deset inovativnih socijalnih projekata u Hrvatskoj.
 
A kada se konačno odmaknemo na višu razinu korespodencije socijale, tada tek nailazimo na potpuni kaos. U državi koja je sa 17,5 posto izdvajanja za socijalu u samom vrhu zemalja Europske unije, istinske osobe s invaliditetom a posebno osobe s intelektualno komunikacijskim teškoćama dovedene su na apsolutno dno egzistencije u borbi za goli život!
 
Kao prava poslastica nakaradnog i korumpiranog sustava u isto vrijeme lažni invalidi u brk im se smiju. Revizije se ne žele provesti a znamo i zašto, već je kukavički lakše zadirati u milostinju od dotacija istinskim i najtežim osobama s invaliditetom jer se mora “štedjeti”.